Čitava priča oko migracije birokratskog aparata Republike Hrvatske na otvorena rješenja kulminirala je posljednjih par dana.
Potpisivanja okvirnog sporazuma glede nabavke licenci, od kojih samo Microsoftove stoje gotovo 200 milijuna kuna tijekom tri godine, čini se – gotova je stvar. “Sporazum i kupnja Microsoft licenci su nužnost i realnost”, piše predsjednik HULK-a Ivan Guštin u kolumni za Rep.hr. Guštin je prezentirao realno stanje:
“Iznijet ću svoje viđenje ove problematike, kao člana Radne skupine za otvoreni kod i otvorene standarde, člana i aktualnog predsjednika Hrvatske udruge Linux korisnika koja godinama lobira za širu primjenu otvorenih standarda i slobodnog softvera u tijelima državne uprave, ali i kao privatnog poduzetnika koji se slobodnim softverom aktivno bavi više od 15 godina i ima iskustva u migracijama.
Odmah mogu reći da je situacija nije crno-bijela, već je – po običaju – istina negdje u sivoj sredini. Kompromisnoj i optimalnoj. Možda ću razočarati neke gorljive pobornike slobodnog softvera, ali ću ipak kao isti taj aktivni zagovornik slobodnog softvera, uzimajući sve u obzir, reći: da, sporazum i kupnja Microsoft licenci su nužnost i realnost. Bitno je pri tome sagledati širu sliku, uzeti u obzir što više činjenica, sagledati s više aspekata, biti racionalan i praktičan, a emocijama i osobnim sklonostima dati manji utjecaj.”
Čitav članak možete pročitati ovdje.
Ubrzo je uslijedio odgovor, i to od Radoslava Dejanovića (jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi) na web portalu Monitor.hr. Dejanović smatra da je potrebno još jednom sjesti, uzeti kalkulator u ruke i dobro razmisliti treba li nam takav ugovor.
“Mislim da o ovom ugovoru treba jako, jako dobro promisliti. Novih Windowsa u te tri godine će vjerojatno biti, ali hoće li oni biti prikladni za poslovne potrebe i hoće li uopće biti potrebni – ozbiljno je (i skupo) pitanje. Kupiti pravo na stavljanje Windowsa 7 na već instalirane Windowse 7 čisti je idiotizam, a migrirati na Office koji je vezan uz točno određeno računalo (pa samim time ima i vrlo konkretan rok trajanja) unatoč sasvim funkcionalnim i pouzdanim “starim” verzijama – graniči sa ludilom.
Zato bi, prije potpisivanja ovog ugovora, netko trebao sjesti, staviti kažiprst na čelo, drugi kažiprst na kalkulator, pa izračunati koliki su troškovi informatike sa i bez takvog ugovora. Ovakvim ugovorom mi se obavezujemo Microsoftu plaćati vrlo konkretne novce sljedeće tri godine, a Microsoft se obavezuje dati nam nove verzije svojih proizvoda – ako ih napravi. I ništa više od tog ugovora mi zapravo nemamo.”
Ostatak kolumne možete pročitati ovdje.
Koje je vaše mišljenje o svemu ovome?